r. PRIPOVIJETKA JOŠ l NE POČINJE ama mogu mirno reći: ovo s Emilom došlo je za me neočekivano. Zapravo sam htio pisati posve drugu knjigu. Knjigu, u kojoj jesu od samog straha - tigrovi trebali cvokotati zubima, a palme kokosovim orasima. A i mala,...
More
r. PRIPOVIJETKA JOŠ l NE POČINJE ama mogu mirno reći: ovo s Emilom došlo je za me neočekivano. Zapravo sam htio pisati posve drugu knjigu. Knjigu, u kojoj jesu od samog straha - tigrovi trebali cvokotati zubima, a palme kokosovim orasima. A i mala, crno-bijelo isprugana Ijudožderska djevojčica, koja je preplivala Tihi ocean da bi kod tvrtke Drinkwater & Co. u Frišku nabavila četkicu za zube, imala se zvati Petersilija ili Petru-sinka, kako bismo mi to rekli. Razumije se, samo po imenu. Htio sam vam dati pravi roman s Južnoga mora. I to stoga, što mi je jednom neki gospodin s velikom bradom ispričao da biste tako nešto najradije čitali. l prva su tri poglavlja bila već sasvim završena. Poglavica Rabenas iliti Obješenjaković, nazvan također »Brza pošta«, upravo je otkočio svoj nožić, nabijen pečenim jabukama, prislonio ga hladnokrvno uz rame i brojio koliko je brže mogao do tristo devedeset i sedam. . . Odjednom sam zaboravio koliko nogu imade kit!! Ispružio sam se koliko sam dug po podu
Less
